srijeda, 12. listopada 2011.

Dohvati mi tata mjesec

 Danas mi je na pamet pala ova pjesmica, iz početnice za prvi razred. Jednom sam je znala napamet, a sada sam je htjela ponovo doživjeti. Čega se vi sjećate iz svoje osnovne škole, iz prvog razreda? Crtanja, pisanja crta, krugova? Ja još čuvam svoju prvu pisanku, podsjeća me na vrijeme kada mi je krug izgledao kao kvadrat. Ah to djetinstvo, vrijeme nevinosti i bezbrižnosti.




DOHVATI MI TATA MJESEC
 
DOHVATI MI, TATA, MJESEC,
DA KRAJ MENE SJA !
DOHVATI MI, TATA, MJESEC,
DA GA RUKOM TAKNEM JA !


MJESEC MORA GORE SJATI,
NE SMIJE SE ON SKIDATI.
ON MORA KOD ZVIJEZDA BITI,
PUT ZVIJEZDAMA SVIJETLITI,
DA ZVJEZDICE KUĆI ZNAJU,
KAD SE NEBOM NAIGRAJU.
I NA ZEMLJU MORA SJATI,
DA ZEC VIDI VEČERATI,
DA JEŽ VIDI PUTOVATI,
DA MIŠ VIDI TRČKARATI,
DA BI PTICE MOGLE SPATI,

I DA TEBI, MOJE DIJETE,
MJESEC LAGAN SAN ISPLETE
OD SREBRNIH NITI
PA DA SNIVAŠ I TI.

Grigor Vitez

 

Nema komentara:

Objavi komentar